Iako na području Sesvetskog Prigorja prije utemeljenja muzeja nije bilo sustavnih arheoloških istraživanja, iz okolice samog mjesta Sesveta od ranije je poznato nekoliko vrijednih nalaza rimske plastike i natpisa, koji se danas čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu. To je statua Ikara iz Vugrovca (II. st.) i miljokaz iz Jelkovca sa sedam redaka teksta u kojem se spominje udaljenost do Siska od XXX rimskih milja, a koji je postavio car Maksimin Tračanin (235.-238.). Izlaganjem odljeva tih spomenika prezentiraju se primjerci visoke i rijetke rimske plastike, kao i jedan od većih epigrafskih spomenika u Panoniji.

No tragovi života u tom dijelu Hrvatskog (Zagrebačkog) Prigorja puno su stariji. Ako izuzmemo nekoliko oblikovanih kamenih odbitaka koje je teško uže datirati, najstariji atribuirani artefakti mogli bi pripadati eneolitu, bakrenom dobu četvrtoga milenija prije Krista, nađeni u Donjoj Glavnici i na brijegu Kuzelinu, iznad nje. U susjednom selu Moravče tijekom istraživanja rimske vile (villa rustica) na lokalitetu Rošnica otkrivena su tri groba slijedećeg, brončanog doba. Tu se u XV.-XIV. st. pr. Krista ukapala jedna obitelj u kamenoj grobnici. iz XIII. st. prezentira grob broj 7 s lokaliteta Draščica. Višekatna žara sa posudama kao prilozima predstavlja složenu duhovnost toga doba. Oko godine 1000. (ili nešto kasnije) podiže se na brijegu Kuzelin utvrđeno naselje kasnoga brončanog doba, koje je dalo brojne nalaze predmeta najčešće iz svakodnevnog života: keramičke posude, ručni žrvanj za mljevenje žitarica, pršljenovi vretena za upredanje niti. Starije željezno doba tu nije zamjetnije prisutno, zato će sljedeće razdoblje latena, ili mlađega željeznog doba biti osobito obilno nalazima, od kojih su posebno značajni ulomci grafitne luksuzne keramike I., te srebrnog novca iz II. st.

Dolazak rimske imperije i pokoravanje keltskih Tauriska potkraj I. st. prije Krista označio je veliko preoblikovanje organizacije prostora i života u Prigorju. Gradinske utvrde i visinska naselja napuštaju se, a doba I. i II. st. poslije Krista označava velika izgradnja ladanjskih i gospodarskih zdanja (villae rusticae). Takvi objekti istraživani su u Vugrovcu, Moravču i Donjoj Glavnici, koja je imala i svoj kupališni dio (thermae). Velika posuda s odljevom za tekućinu svjedoči o određenim kulinarskim prohtjevima njenih stanovnika. To je također i doba kada je prevladavao običaj spaljivanja pokojnika, poput nalaza žarnih grobova i žara u zemljanim humcima iz Đurđekovca i Dumovca. Vrijeme seobe naroda i provale barbara iza 375. godine i bitke kod Hadrijanopola označava povlačenje rimskog stanovništva iz ravnica na utvrđene uzvisine. Takvo veliko vojno-refugijalno utvrđenje istražuje se duži niz godina na spomenutom brijegu Kuzelin. Na tu 511 m visoku uzvisinu, koja je vjerojatno imala i vojničku posadu poradi svoga strateškoga položaja za razdjelnici Zagorja i Prigorja i komunikacije Sjever-Jug carstva, sklanja se stanovništvo pred germansko-hunskim provalama. Stoga predmeti svakodnevne uporabe: keramičke i brončana posuda, narukvice, prstenje, novci, te oružje - vrhovi strijela i noževi; svjedoče o tome bremenitom dobu IV./V. st. Nalaz ranoavarske strijele s kraja VI. st. označava i kraj kasne antike na području Zagreba.

Novo ranosrednjovjekovno hrvatsko doba nažalost najslabije nam je poznato. Ipak, otkrića hrvatske predkršćanske toponomastike u području između sela Laz (Wrazi laz, 1327. g.) i Kuzelina (mjesto gdje se vrši kult?) zabilježenog 1328. g. i kao (castrum antiquum Paganorum), te moguće najnoviji nalaz keramičke posude iz sela Glavničica, pokazat će da su Hrvati na području Prigorja tu još od prvoga doba svojeg doseljenja. Ali, ta istraživanja nam tek predstoje.

dr. sc. Vladimir Sokol